„Dok auto-put blista, mreža regionalnih i opštinskih puteva u opštini Lučani puca pod točkovima kamiona, a sela i zaseoci ostaju sa makadamima, rupama i klizištima. U svakodnevnom životu čak 80 odsto građana nema direktnu korist od auto-puta, jer ga jednostavno ne koriste“, kaže Mladomir Sretenović, predsednik Skupštine Narodnog pokreta Dragačeva.
Izgradnja auto-puta kroz Dragačevo predstavlja jedan od najvećih infrastrukturnih poduhvata u istoriji ovog kraja. Saobraćajna žila kucavica koja povezuje zapadnu Srbiju sa ostatkom zemlje odavno je bila san meštana – sada je taj san i ostvaren. Ali, kako to često biva u Srbiji, realnost je daleko manje sjajna od svečanih otvaranja i političkih govora.
„Posebna zahvalnost za postojeću trasu auto-puta kroz Dragačevo pripada tadašnjem predsedniku opštine, a u vreme izgradnje načelniku okruga Slobodanu Joloviću, nekadašnjem ministru Velimiru Iliću, i, naravno, za samu izgradnju, predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i njegovim saradnicima u Vladi“, kaže Mladomir Sretenović, bivši predsednik opštine Lučani, a danas predsednik Skupštine udruženja građana „Narodni pokret Dragačeva“, i dodaje da je doprinos u rešavanju logističkih i imovinskih pitanja dala i aktuelna vlast u opštini Lučani.

Auto-put je dobar za državu, ali za građane Dragačeva najvažniji su lokalni i regionalni putevi.
Međutim, za većinu stanovnika auto-put je – nedostižan. Razlog je jednostavan: nedostaju pristupne saobraćajnice koje bi povezale petlju u Krstacu sa Lučanima, Gučom i ostatkom opštine. Uz to, državni i lokalni putevi, koji su već godinama u katastrofalnom stanju, dodatno su uništeni izgradnjom auto-puta.
Auto-put ima državni i regionalni značaj – da poveže krajeve Srbije, ubrza transport robe i ljudi, otvori ekonomske tokove. Niko ne očekuje da ga meštani jedne opštine koriste svakodnevno za lokalna putovanja. Ali ono što je problem u Dragačevu jeste da se za građane stvara privid da je „sve rešeno“ samim tim što je put izgrađen. U stvarnosti, ljudima je u svakodnevnom životu mnogo važnije da im se urade lokalni i državni putevi koji povezuju sela sa opštinskim centrom, ambulantom, školom, pijacom, fabrikom ili većim gradom.
„Stanje državnih i lokalnih puteva u Dragačevu je alarmantno i to je najveći problem građana. Opština Lučani nema kapaciteta da iz svog budžeta održava ni puteve prvog reda, a kamo li da ulaže u šire projekte. Ono malo što se ulaže, sistemom 3:1, usmerava se uglavnom u nekategorisane puteve, što i podržavamo, ali time se odustaje od prioriteta. Tako će glavni putevi uskoro biti neprohodni“, upozoravaju iz Narodnog pokreta Dragačeva.
Istorija izgradnje auto-puta u Dragačevu ipak ima i svoju svetliju stranu. Bez zalaganja lokalnih i republičkih aktera – od Slobodana Jolovića, preko ministara Velimira Ilića, pa do predsednika Aleksandra Vučića – ovog puta ne bi bilo. Ali ono što sada nedostaje jeste politička volja da se posao završi do kraja.
„Nisu nam potrebne reči niti predizborna obećanja – potrebna su nam dela.“


