Ministarsto za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja naložilo je PIO fondu da odštampa brošure pod nazivom „Vodič za penzionere“, distribuira ih na adrese prnzionera i to „po hitnom postupku“. Vlada je pre toga naložola „preduzimanje hitnih mera“ koje su neophodne za obaveštavanje „penzionera o dostupnosti svih vidova društvenog standarda i mogućnosti korišćenja usluga društveno odgovornih privrednih subjekata“. Rok za apliciranje za penzionerske kartice je do 15. marta 2023. godine.
Neupućeni bi rekli šta tu ima sporno, dobro je što država misli o penzionerima jer oni i te kako žive loše. Svaka je pomoć dobrodošla.
Republički fond za invalidsko i penzijsko osiguranje odštampao je 1,6 milona komada promo materijala, a ceh, koji je iznosio 780.000 evra (92,1 milion dinara) platili su, niko drugi, do sami penzioneri. Da li se sada neko pita šta ovde nije jasno? Sve je jasno, ali nije dobro! Pre samo četiri godine, PIO fond je izdvojio 93,5 miliona dinara za izradu kartica za penzionere, ali ih je preuzelo manje od 300.000 ponzionera (uludo potrošen novac).
Zašto i čemu ponovno trošenje penzionerskog novca za običan propagandni materijal? (osim ako nismo imali želju da na naslovnoj strani Vodiča vidimo dobro poznato lice).
Sva obaveštenja sadržana u Vodiču, penzioneri su mogli dobiti i preko RTS-a, jer ionako plaćamo pretplatu.
Penzioneri s razlogom sumnjaju u dobru nameru nalogodavca za štampanje Vodiča, jer svi znamo da preko milion penzionera živi na granici siromaštva. Zar nije bilo humanije povećati penzije tim nevoljnicima?
U Srbiji nema dovoljno domova za stara i iznemogla lica. Od uludo utrošenog novca moglo se opremiti nekoliko domova.
Samo u Beogradu nedostaju geronto domaćice bez čije pomoći živi preko 30.000 osoba obolelih od demencije. Takođe i 350.000 starijih u Beogradu od 65 godina žive sami (a šta je sa ostatkom Srbije?)
Starima na selu nedostaje sve; od materijalne podrške i dostupnosti zdravstvenih i socijalnih usluga (preko 60% starih na selu žive sami i u krajnjem siromaštvu).
Opšti je utisak da nas postupci aktuelne vlasti sve češće razuveravaju, da je sve što čine za stare u službi sopstvene promocije i postizanja ličnih i političkih poena.
Znamo da je za prava prenosa Premier lige plaćeno 600 miliona evra, a za Nacionalni stadion opredeljeno 850 miliona evra. Kome je to namenjeno ako se mladi masovno iseljavaju iz zemlje, a stare, svojim nebrigom, pre vremena šaljete na onaj svet?
Sav trošak platiće građani Srbije, ali vas podsećamo da barem poštujete pravo na dostojanstvenu starost!
P. S. Posao štampanja Vodiča dodeljen je „Službenom glasniku“, a nabavka koverata za distribuciju Vodiča kompaniji „Anr Company“, bez objavljivanja javnog poziva, što je najnetransparentniji postupak javne nabavke.
Zar posle svega navedenog zaista verujete da vlast želi da pomogne penzionerima?
