Valentinu Rosić (24) iz Beograda majka je još kao malu naučila da šije, kako bi svojim lutkicama napravila odeću. Uz šivenje praktično je znala i da veze, ali je bilo potrebno dosta vežbanja da bi to izgledalo onako kako je ona želela.
Kada je krenula i sa vezom, mama je bila srećna jer ga je, kako kaže, vratila u modu, a ujedno uradila eksperiment za još jednu njenu „fiks ideju“.
Prošlog leta je naučila i da hekla, a trenutno je u potrazi za dobrom šnajderkom koja bi bila voljna da je podučava.
Volela bi jednog dana da pravi svoje haljine koje bi lično šila i vezla.
Za ovu talentovanu devojku saznao sam preko instagrama, gde na stranici „Tina veze“ objavljuje svoje ručne radove, koje prate izuzetne fotografije.
I to saznajem upravo na početku razgovora: da je fotografija njena najveća strast, a potom dolaze vez i ručni rad.
„Apsolvent sam Fakulteta bezbednosti, a poslednjih šest godina bavim se fine art fotografijom. Ono za šta sam se školovala uopšte me ne interesuje, a završavam jer sam započela. Prvo sam mislila da bih od toga mogla da živim, a da se umetnošću bavim u slobodno vreme, ali sam posle shvatila da to ne ide baš tako. Umetnost mora da se živi, morate celi da se date… Drugačije ne ide“, priča Valentina u svojoj Priči sa dušom.
Ljubitelji njenog rada najviše joj traže da izveze određen tekst i porodične motive.
Kaže da je uspela da popularizuje šumske motive poput pečuraka, drveća, divljih životinja i cveća.
Zna da radi i goblene, ali ipak se opredeljuje za moderan vez. Trudi se da ovaj stari zanat predstavi u modernom stilu.
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
Ponekad ga kombinuje sa „punch needle“ tehnikom (tehnika između veza i tapiserije sa specijalnom iglom koja pomalo liči na olovku).
„Tražene su i rečenice na engleskom, a ja bih tako volela da vezem ćirilicu, pa kad god mogu predložim da tekst bude na srpskom“, kaže Valentina, na internetu poznatija kao Tina.
Prvi rad je izvezla pre dve godine i poklonila ga svom dečku. Na njemu je pisalo MOGU SVE(T).
Za ručni vez kaže da više nije stari zanat i da u poslednje vreme postaje trend. Nije sigurna koliko će to trajati, ali zna da kod nas nije dovoljno cenjen.
Njeni radovi otišli su i u Nemačku, Češku, Austriju, Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
„Da je samo malo više cenjen kod nas kao u inostranstvu sigurna sam da nikad više ne bi pao u zaborav. Ljudi ne shvataju koliko neko sebe uloži u to što radi, svog vremena, truda, energije, emocija, već više vole da kupe neku fast fashion krpicu koja u sebi nema ni trunku životne energije“, priča nam.
„Pratim svetsku scenu koja je prilično bogata i inovativna i gde svašta zanimljivo i inspirativno može da se vidi: 3D vez, reljefni vez, vez na providnim materijalima. To je tamo toliko cenjeno da neke umetnice svoj vez prodaju i za 5.000 evra. A meni je jedna osoba rekla da sam bahata što sam stavila cenu od 3.500 dinara za vez koji sam radila 18 sati“, iskrena je Valentina.
Odrasla je u jednom mestu blizu Zvornika u Republici Srpskoj, trenutno živi u Beogradu dok ne završi studije, a onda planira da se odseli na selo ili planinu, odnosno negde bliže prirodi.
Inspirišu je mitologija, priroda, snovi i simboli.
„Najviše uživam u samom procesu veza, kada je platno pričvršćeno, motiv nacrtan i igla i konac u mojim rukama. To mi je kao neki vid meditacije, i mogu reći da prvih nekoliko sati zaista uživam,a posle toga malo manje: Sledeći nalet uživanja obično dođe pred kraj, pa sve dok ne završim. Dok vezem volim daslušam audio-knjige ili muziku, razmišljam i trudim se da imam lepe misli. Ne bih volela da lošu energiju prenesem na osobu kod koje će doći moj rad“, kaže Valentina za Priče sa dušom.
Njena oprema su: konci za vez, vunice za heklanje, igle, makaze, klešta i ostali alati. Tu je i mnogo đerđefa, papira, materijala, bojica.
„Moj dečko se stalno pita kako sama uspem da se snađem u svom tom haosu, ali ja ne volim da mi je sve uredno: volim da plivam u koncima i u svom tom šarenilu.“
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
Pošto je u Srbiji ručni rad nedovoljno cenjen, a umetnost mladih neafirmisanih umetnika još manje, Valentina je rešila da radi po narudžbini. Kaže da bi volela da jednog dana radi samo autorske stvari i da sebe u budućnosti vidi kao preduzetnicu u ovoj oblasti.
„Planiram da napravim platformu gde bih osvestila ljude na Balkanu i popularizovala ručni rad. Srce mi se cepa kad vidim da neki ljudi svoje ručno pletene unikatne stvari prodaju za 2.000 dinara, a svi znamo da samo materijal košta toliko. Mi smo ipak nacija kojoj je sve to utkano kulturološki. Naše bake i prabake, pa i mame su radile to, ne vidim zbog čega tradicija ne bi bila nastavljena?“, pita se Valentina.
Još vezova ove kreativne devojke pronađite na njenom instagram PROFILU.