I to nije kraj, izjavio je Nikola Atiparmakov iz Fiskalnog saveta na panelu „Da li će energetska preduzeća da zapale šibicu u budžetu?“. Lazar Šestović iz Svetske banke navodi, poređenja radi, da je jedan auto-put Koridor 10 kroz Srbiju košta nešto više od milijardu evra.
Od pomena struje i gasa ovih dana čovek može samo da se smrzne. Posle nezvaničnih informacija da bi struja mogla da poskupi i 70 odsto za privredu, utešna je trebalo da bude najava predsednika Srbije da će struja poskupeti od 8 do 10 odsto.
Ono što ne platimo kroz cenu struje i gasa hoćemo iz državnog budžeta, a to znači manje novca za prosvetu i druge vitalne sektore, čulo se na panelu.
„Za energetska preduzeća, a kažem prevashodno za EPS i za poskupljenje gasa, praktično smo od prošle jeseni do sada, platili dve milijarde evra i to je nešto što će se nastaviti, nadamo se u ne ovom obimu ali svakako će biti neophodna sredstva i naredne godine“, rekao je Nikola Altiparmakov iz Fiskalnog saveta
Učesnici panela ocenili su da će država naći sredstva da plati trošak energetske krize i lošeg upravljanja, ali je pitanje koliko ćemo dugo to otplaćivati i šta će, u međuvremenu, sve morati da trpi.
Kada se izdvajanja od početka energetske krize do danas uporede sa jednim od najvećih projekata u zemlji to izgleda ovako:
„Da bi ljudi shvatili veličinu problema – Koridor 10 je koštao nešto malo više od milijardu evra, tako da ovo što je potrošeno samo za saniranje tih šteta i problema u EPS-u isto je kao da smo napravili novi auto-put“, naveo je Lazar Šestović iz Svetske banke.
Mnogo toga je do nas, a ponešto i nije. Srbijagas je daleko od idealnog, ali najveći gubici dolaze iz toga što je nabavna cena gasa drastično skočila u odnosu na onu po kojoj to preduzeće gas prodaje građanima i privredi. U slučaju EPS-a, loše upravljanje dovelo je do toga da od zemlje izvoznice, postanemo zemlja koja struju uvozi po visokim cenama.
„Srbija je u bivšoj Jugoslaviji praktično polovinu svoje proizvodnje izvozila u bivše jugoslovenske republike. Hrvatska je bila zavisna od naše struje, druge republike su bile zavisne od naše struje i mi smo sada došli u jednu takvu situaciju da nemamo dovoljno ni za svoje potrebe i onda još da moramo da uvozimo po ovim zaista astronomskim cenama“, kaže Altiparmakov.
Ni transformacija EPS-a iz javnog preduzeća u akcionarsko društvo, koja se najavljuje, neće mnogo značiti. Javno ili državno preduzeće – suština je u odgovornom i efikasnom upravljanju.
„Najveći problem je što se godinama ti veliki sistemi praktično sva naša javna preduzeća održavaju u takozvanom V.D. stanju. Jednostavno vi ne možete da vodite firme koje imaju hiljade zaposlenih, koje imaju milijarde evra prometa… Da ih držite na nekom privremenom menadžmentu, koji nema sva ovlašćenja, sve nadležnosti, koji ne može da razmišlja strateški, koji ne zna da li je sutra tu, može sutra da bude promenjen“, upozorava Lazar Šestović.
Reč je o praksi koja već dugo postoji u Srbiji da su direktori nekih od najvećih javnih preduzeća, uključujući EPS, nezakonito u status vršilaca dužnosti.
„Smrt iz hiljadu posekotina“
I dok gledamo u EPS i Srbijagas, opasnost preti i od lokalnih javnih preduzeća; lokalne toplane tražile su povećanje cena od 2 do 36 odsto. Ako ne dobiju ono što traže, trošak će prelivati na lokalne budžete, a lokal će kad tad prelivati dugove na državu.
„Naravno, u ovom trenutku mi imamo dve energetske zvezde, to su EPS i Srbijagas i da se poslužim metaforom političara, mi krvarimo nekoliko miliona evra svakog dana zbog njih. Ono što ja hoću da ukažem je da nam preti rizik od nečega što amerikanci zovu ‘death by thousand cuts’, odnosno da imamo stotinak posekotina, metaforično, na lokalu, da imamo nereformisana javna preduzeća, da imamo preduzeća iz sektora daljinskog grejanja koja su gotovo sva predala zahteve za korekciju cena usluga koje pružaju“, rekao je Slobodan Perović, zamenik ministra za zaštitu životne sredine.
Poskupljenja su – jedino izvesna. Najpre struje i gasa, a onda, znamo iz iskustva, lančano i svega ostalog, pa i grejanja. Koliki će tačno biti novi udar na kućni budžet – niko ne može pouzdano da kaže.
