Šimada je tokom prezentacije govorila o restauraciji i konzervaciji koja je sprovedena u manastirskom kompleksu Đurđevi Stupovi, tačnije u kapeli kralja Dragutina u Rasu. Uz adekvatne slajdove koji su ilustrovali njenu priču, osvrnula se i na značajnu donaciju fondacije „Sumitomo“ i kompanije „Kimčo“ pomoću kojih su urađeni radovi u svetinji koja je izgrađena u 12. veku, a freskopisana u 13. veku. Takođe, ona je predstavila i rad dva profesora (Mićitaka Suzuki i Kazuo Tanaka) koji su dali veliki doprinos na promociji srpske kulturne baštine. Prof. Mićitaka Suzuki, vizantolog po struci je bio mentor Saći Šimade, a inače je sa akademikom Gojkom Subotićem pre 18 godina pokrenuo projekat obnove manastira Sv. Jovana Preteče kod Leskovca. Njegov prvi susret sa Srbijom dogodio se 1976. godine kada je stigao u Beograd na specijalizaciju kod prof. Vojislava Đurića koji ga je naučio prvim srpskim rečima. A koliko je Srbija sa svojim prirodnim lepotama, arhitekturom i autentičnošću ostavila utisak na njega potvrdio je čin krštenja u manastiru Hilandar gde je dobio ime Sava Japanski.
Prof. Suzuki je sa prof. Kazuom Tanakom, preveo na japanski jezik knjigu o manastiru Hilandar. Osim toga prof. Tanaka je radio kao urednik u jednoj izdavačkoj kući koja je objavljivala dela srpskih autora na japanskom jeziku, a među prevedenim piscima su i Ivo Andrić, Miodrag Bulatović, akadamik Georgije Ostrogorski i dr. Potom je emitovan kratki dokumentarni film o manastiru Đurđevi Stupovi i konzervatorskim i restauratskim radovima.
Nakon filma gošća je odgovarala na pitanja sa posebnim osvrtom na njenu ljubav i vezanost za našu zemlju, obrazlažući zašto jedna Japnka pomaže u očuvanju srpskog kulturnog nasleđa. Program je vodila Irena Čolović iz Udruženja „Irmos“, dok su za muzički deo bile zadužene Vesna Đunović i Nataša Dragović iz Hora „Slovo ljubve“.


