Četiri reprezentativna sindikata u prosveti — Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije (USPRS), Sindikat obrazovanja Srbije, GSPRS „Nezavisnost“ i Sindikat radnika u prosveti Srbije (SRPS) — izrazila su ozbiljnu zabrinutost povodom najave skraćivanja trajanja nastavnog časa na 30 minuta, ocenjujući da je reč o nepromišljenoj, stručno neutemeljenoj i pravno problematičnoj meri koja može imati dugoročne negativne posledice po kvalitet obrazovanja.
U zajedničkom saopštenju sindikati podsećaju da se, u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, nastava mora organizovati u skladu sa važećim nastavnim planovima i programima, uz poštovanje pedagoških standarda i propisanih obrazovnih ishoda. Skraćivanje nastavnog časa bez prethodnih izmena planova i programa, bez jasno definisanih ciljeva i bez sveobuhvatne stručne analize posledica, kako se navodi, predstavlja direktno narušavanje logike obrazovnog sistema i dovodi u pitanje ostvarivanje zakonom utvrđenih ishoda učenja.
Sindikati posebno ističu da se suštinski problemi obrazovnog sistema ne mogu rešavati administrativnim skraćivanjem vremena neposrednog rada sa učenicima, imajući u vidu da su i postojeći nastavni planovi i programi preobimni, sadržajno preopterećeni i često neusklađeni sa realnim vremenskim okvirima nastave.
Na ovaj problem, kako se navodi, nailazi se i u osnovnim i u srednjim školama, a naročito u područnim, nepodeljenim školama, gde učitelji i nastavnici istovremeno realizuju nastavu sa učenicima dva, tri, pa i četiri razreda, po različitim nastavnim planovima i programima. U tom kontekstu, sindikati postavljaju pitanje na koji način je uopšte moguće realizovati nastavu, ostvariti propisane ishode i obezbediti kvalitetan obrazovno-vaspitni rad u dodatno skraćenom vremenu.
U saopštenju se upozorava i da se ovakvim merama odgovornost za dugogodišnje sistemske propuste i izostanak jasne i odgovorne obrazovne politike faktički prenosi na škole i nastavnike, koji se dovode u poziciju da u kraćem vremenu moraju da ostvare iste nastavne ciljeve i ishode, bez ikakvog normativnog, stručnog ili materijalnog osnova za takvo dodatno opterećenje.
Kao jedini odgovoran put ka unapređenju kvaliteta nastave, sindikati navode potrebu za sveobuhvatnom reformom nastavnih planova i programa, njihovim usklađivanjem sa realnim vremenskim okvirima, kao i smanjenjem broja učenika u odeljenjima, u skladu sa pedagoškim i zdravstvenim standardima. Bez ispunjavanja tih preduslova, skraćivanje trajanja časova, ocenjuju, ostaje formalna mera koja ne rešava probleme, već ih dodatno produbljuje.
Reprezentativni sindikati u prosveti zahtevaju da Ministarstvo prosvete prekine sa praksom donošenja jednostranih i ad hok odluka i da hitno otvori institucionalni dijalog sa sindikatima i stručnom javnošću. Obrazovni sistem, poručuju, ne sme biti prostor za improvizacije i eksperimente, već temelj društvenog razvoja koji zahteva odgovornost, stručnost i dosledno poštovanje zakona.
Sindikati su poručili da neće podržati mere koje nisu zasnovane na struci, zakonu i najboljem interesu učenika i zaposlenih u obrazovanju, te da će nastaviti da koriste sva zakonom dozvoljena sredstva u zaštiti profesionalnog, pedagoškog i institucionalnog integriteta obrazovnog sistema.
