Otkriven je potencijal jedne nove mlade generacije koja je srušila predrasude, probudila mnoge, povezala solidarnošću, udarila na stereotipe, izdržala iscrpljujuće akcije, hapšenja, saslušavanja i prisluškivanja. Međutim, takav angažman ima i svoju cenu – ne samo političku, već duboko psihološku. Zato na kraju 2025. sumiramo – kako su se dešavanja ovoj godini odrazila na mentalno zdravlje našeg naroda i kakvi ulazimo u drugu polovinu treće decenije dvadeset prvog veka?
Godina iza nas često se opisuje kao emocionalno krajnje nestabilna i kontradiktorna. Uz proteste i trenutke nade, obeležili su je i oštre reakcije državnog aparata, porast govora mržnje, fenomen „Ćacilenda“, kao i sankcije Naftnoj industriji Srbije, koje su otvorile i novi front ekonomske nesigurnosti.
U tom „emocionalnom rolerkosteru“ smenjivali su se bes, razočaranje i osećaj bespomoćnosti sa kratkotrajnim trenucima nade i psihološkog olakšanja.
Ipak, dugotrajna izloženost nasilju, stalna targetiranja i sve izraženija polarizacija društva iz godine u godinu potkopavaju osećaj lične i kolektivne sigurnosti i doprinose urušavanju psihološke stabilnosti.
„Teško, ali smo preživeli“, kaže za Insajder sagovornik srednjih godina. „Već 50 godina smo u problemima, šta sad? Ovo je možda najgore do sada, ali sve ostalo je ostalo isto“.
Mladi – posebno osetljiva grupa
Posebno osetljiva grupa tokom 2025. bili su mladi. Istraživanja sprovedena tokom godine pokazuju da približno svaki peti adolescent ima ozbiljne psihološke poteškoće, dok većina mladih navodi da se suočavala sa problemima mentalnog zdravlja.
„Na početku me je sve bukvalno izjedalo, nisam mogla ni o čemu drugom da razmišljam“, kaže studentkinja prve godine fakulteta.
„Morala sam u nekom trenutku da se povučem, da budem kod kuće sa porodicom. Sada, kad deluje da se stvari malo smiruju i da možda ima šanse da bude bolje – sada je lakše“, dodaje.
Osećaj nepravde i nasilja obeležio je godinu i pojedinim starijim građanima. Jedan ulični svirač kao najteže trenutke izdvaja niz događaja koji su potresli javnost.
„Sve mi je najteže palo“, kaže on. „Ne radi sudstvo, a 16 ljudi je poginulo. Tukli su studente. Bio je zvučni top. Kradu, pljačkaju…“
U porastu anksiozni i depresivi poremećaji
Podaci za 2025. godinu pokazuju da svaka treća osoba u Srbiji ima neki oblik psihičkog problema, dok svaka šesta ispunjava kriterijume za postavljanje dijagnoze. U porastu su anksiozni i depresivni poremećaji, hronični stres i osećaj iscrpljenosti. I pored toga, obraćanje za stručnu pomoć na žalost ostaje na niskom nivou, pre svega zbog snažne stigme koja prati odlazak kod psihologa i psihoterapeuta.
Profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Tamara Džamonja Ignjatović kaže da dugotrajno izlaganje negativnim društvenim okolnostima iscrpljuje psihološke kapacitete ljudi.
„Ta kumulacija negativnih događaja ostavlja posledice. S druge strane, dobra vest je da se ljudi relativno brzo oporavljaju kada paralelno doživljavaju i nešto pozitivno. Ono što nam se dešava je stalno balansiranje ta dva iskustva“, objašnjava Džamonja Ignjatović.
Mentalne poteškoće sve češće se dovode u vezu sa ekonomskom nesigurnošću, dugotrajnim društvenim krizama, nepoverenjem u institucije i osećajem da pojedinac nema kontrolu nad sopstvenom budućnošću.
Građani sve češće primećuju i duboke promene u međuljudskim odnosima.
„Postali smo potpuno otuđeni“, kaže jedan sagovornik. „Nema više one prisnosti i druženja, ili ih ima, ali u vrlo malim količinama.“
Potrebna bolja briga o mentalnom zdravlju
Na pitanje šta žele svojim sugrađanima u Novoj godini, odgovori su se kretali od potrebe za dubljim promenama do jednostavnih, ličnih vrednosti.
„Prvo vaspitanje nacije“, kaže jedna starija sagovornica.
„Rad, obrazovanje, da institucije rade kako treba i da se čoveku vrati obraz“, dodaje.
Mlađi građani poručuju da se zaboravljaju osnovne stvari.
„Da ljudi više vremena provode sa porodicom i prijateljima. Ljubav se danas premalo ceni, a to je možda i najvažnije“, kaže studentkinja.
Podaci za 2025. godinu jasno pokazuju da je mentalno zdravlje u Srbiji ozbiljan društveni problem koji prevazilazi pojedinačne i generacijske okvire. Sve češće se prepoznaje kao i političko pitanje, koje zahteva dugoročnu i sistemsku posvećenost.
Možda će upravo 2026. godina pokazati da su promene moguće – i u društvu i u načinu na koji brinemo o mentalnom zdravlju.
