Majstor trube Milovan Mića Petrović dobija spomenik na Rakijskoj pijaci

Autor: N2 - Redakcija
3 min. čitanja
Milovan Mića Petrović / Foto: Privatna arhiva
Reklama

Dokumentarni film „Truba kao sudbina“, snimljen 1996. godine u Guči sa pokojnim Mićom Petrovićem, u produkciji NIKOP’ S kompanije iz Pariza, a u režiji Predraga Pjera Nikolića, upotpuniće sećanje na legendarnog majstora trube. Projekcija je zakazana za 18 časova u amfiteatru Učiteljskog fakulteta.

Interesantno je da je Predrag Pjer Nikolić poreklom iz Gornjeg Milanovca i da je u proteklih četvrt veka ekranizovao više dokumentarnih filmova o porodici Miće Petrovića. Nakon dokumentarca „Truba kao sudbina“ snimio je „Miris pleha“, priču o Francuzima koji su posle Kustinih filmova prestali da sviraju sve drugo sem srpskih kola i čočeka.

Najnoviji projekat mu je film „Potomci orla i kukuruza“ čija je tema posvećena usmenom prenosu muzičke tradicije sa oca na sina. Reč je o dugometražnom dokumentarnom projektu u međunarodnoj produkciji.

O svom novom projektu Predrag Pjer Nikolić kaže:

„Pored brojnih interesantnih i poučnih priča nenadanih i vrlih ličnosti koje se takođe prepliću kroz ovo ostvarenje, glavna nit vodilja ovoga filma su, pre svega, životni putevi čuvenog muzičara Dejana Petrovića koji u svojoj familiji predstavlja već četvrtu generaciju koja nasleđuje trubu, kao i kolumbijskog etnologa, muzikologa i muzičara Alvara Gomeza Oroska koji je, pre nego što je došao u Evropu i nastanio se u jednom živopisnom gradiću na Seni, u Francuskoj, proveo četiri duge godine u Amazonskim šumama, u društvu Tukano Indijanaca, izučavajući njihov način života, kulturu i običaje, te njihovo poimanje planete Zemlje i kosmosa“, ističe Nikolić i dodaje:

„I dok nas Dejan Petrović trubom virtuozno provodi od njegovog detinjstva do današnjih dana, otkrivajući nam pritom sva ta mesta i prirodne lepote za koje je sudbinski vezan, u svom domu u Francuskoj, okupan latino-američkim melodijama egzotičnih instrumenata koji ga okružuju sa svih strana, te okačenih požutelih fotografija Amazona na zidovima, Alvaro Gomez Orosko, u mislima polako plovi čamcem niz reku. Naglo prekinuvši njegova sećanja i snove, poštar mu uručuje pismo sa pozivnicom od strane organizacije Sabora u Guči da tamo prenese svoja iskustva i znanja o mitovima, običajima, a posebno, o usmenom prenosu muzičkih tradicija tih nama malo znanih naroda“.

Alvarovo putovanje u Srbiju, do tada za njega nepoznatu zemlju, njegovi prvi utisci jednog evropskog festivala pleh muzike, a pogotovu otkriće orkestra Dejana Petrovića, bude u njemu nove ideje, navode ga na razmišljanje i izazivaju želju da pokuša da ujedini kontinente i ljude…

Reklama
Podeli ovaj članak
Nema komentara