Kraj godine u mnogima budi osećaj da sve mora da se reši baš sada – obaveze, planovi i sve ono što smo prethodno odlagali. Dok sabiramo šta smo uradili, primećujemo i ono što je ostalo nedovršeno, pa se javlja pritisak da u kratkom roku završimo što više. Energija se nagomilava i troši istovremeno: s jedne strane postoji uzbuđenje pred Novu godinu, a s druge strane osećaj kao da i dalje nemamo pravo na odmor. Iako zvuči kao period svečane euforije, većina ljudi upravo tada oseća najveću napetost, jer pred sobom vide listu obaveza koja kao da raste iz dana u dan.
Kada nas perfekcionizam gura ka stresu?
Često želimo da sve završimo „kako treba“, bez greške, kao da nas neko ocenjuje. Težimo da obaveze budu „pod konac“ i da ljudi oko nas vide koliko smo odgovorni i vredni. Ipak, što više težimo savršenstvu, to se više grčimo. Trudimo se da pokažemo kako držimo stvari pod kontrolom, ali upravo taj pritisak da sve mora biti savršeno najbrže vodi u stres. Psiholozi upozoravaju da prevelika očekivanja od sebe često dovode do iscrpljenosti, jer imamo utisak da ništa što uradimo nije dovoljno dobro. Tako kraj godine, umesto mira, postaje period u kome pokušavamo da dokažemo sebi koliko smo sposobni, iako nam telo jasno pokazuje da smo umorni.
Jesmo li se iscrpeli: kako prepoznati da smo prešli svoje granice?
Kada postižemo, vođeni smo hitnošću i rezulatima, pa se lako izgubimo u tome. Ne vidimo koliko je dosta ili makar dovoljno. Zato nekad ni ne primetimo da smo potrošili poslednje zalihe energije. Ako osećamo da nam je koncentracija slabija, da smo razdražljiviji, da nam se sve čini težim nego inače ili da gubimo volju za aktivnostima koje volimo – to su jasni signali da smo se iscrpeli. Iscrpljenost se javlja upravo onda kada mislimo da moramo još malo da izdržimo. Tada možemo da osećamo pritisak u telu ili u glavi. Psiholozi često ističu da je razdražljivost pred kraj godine česta, jer telo oseća umor, a um pokušava da završi sve što je započeto. To nije slabost, već normalna reakcija nakon dužeg perioda napora. Zato je važno da prepoznamo trenutak kada nam je snaga pri kraju i da sebi damo pravo da usporimo.
Kako da smanjimo pritisak i lakše preguramo poslednje dane godine?
Najviše nam pomaže kada izdvojimo nekoliko najvažnijih obaveza, umesto da pokušavamo da završimo sve odjednom. Kada postavimo realne prioritete, vraćamo sebi osećaj kontrole nad situacijom. Psiholozi često ističu da se osećamo smirenije kada razlikujemo ono što je zaista važno od onoga što na prvi pogled izgleda hitno.
Kratke pauze, malo šetnje ili istezanja i trenutak tišine su male navike koje nam pomažu da povratimo snagu. Važno je i da postavimo granice drugima – da jasno kažemo šta možemo, a šta ne možemo da preuzmemo na sebe. Korisno je i da ograničimo vreme na društvenim mrežama ako primetimo da nam pojačavaju nemir ili osećaj da „nismo dovoljno postigli“. Takođe, pomaže da otpustimo očekivanje da ćemo sve ispuniti do poslednjeg roka. Nekad je dovoljno da završimo ono što je najbitnije, a ostatak ostavimo za period kada ćemo biti odmorniji i stabilniji.
Kako da u novu godinu uđemo rasterećenije i sa realnijim očekivanjima?
Nova godina nas često podstakne da pravimo velike planove, ali upravo oni mogu da nas opterete već na početku. Mnogo je zdravije da u novu godinu uđemo sa nekoliko jasnih i ostvarivih ciljeva, a ne sa listom koja sama po sebi stvara pritisak. Kada biramo ono što je nama stvarno važno, a ne ono što mislimo da „moramo“, lakše ostajemo motivisani i u miru sa sobom.
Ulazak u novu godinu može biti izazovan, a energija nam polako opada. Mali koraci mogu pomoći da ovaj prelazak bude lakši i prijatniji.
Na primer, korisno je:
- da budemo saosećajniji prema sebi i priznamo da ne možemo sve odjednom;
- da pravimo kratke pauze tokom dana i dopustimo telu da se oporavi;
- da pravimo planove koji su u skladu sa našom stvarnom energijom;
- da se podsetimo da život nije sprint, već dug put na kome je važno održavati zdrav ritam.
Ne moramo da ispunimo sve što smo zamislili ove godine. U tome je i čar, da ostavimo nešto čemu ćemo se radovati sledeće godine, umesto da sada izgaramo kako bismo to ostvarili.
Na kraju, pamtićemo ono što je obogatilo naše dane, a ne ono što smo propustili.
Ukoliko želite da se na ovu temu dodatno konsultujete sa autorkom ovog teksta, Kristinom Vujović, psihologom i psihoterapeutom, konsultacije možete zakazati na DokTok platformi.
